Dugotrajno nošenje sa simptomima astme temelji se na smanjivanju upale izbjegavanjem okidača ove bolesti koji se često nalaze u okolini, uzimanju protuupalnih lijekova i ograničavanjem stanja koja pogoršavaju astmu.

Uzrok

Točan uzrok astme nije potpuno jasan; istraživanja povezuju njeno pojavljivanje sa kombinacijom čimbenika iz okoliša i genetskom predispozicijom oboljele osobe. Smatra se da je astma koja se javlja prije dvanaeste godine pretežno posljedica genetskih čimbenika, dok na pojavu astme kasnije u životu više utječe okoliš.

Astma je također usko povezana s alergijskim rinitisom. Alergijski rinitis pogađa čak 20-30% stanovništva, a gotovo polovica bolesnika uz alergijski rinitis razvije astmu. Pravilno liječenje alergijskog rinitisa važan je korak u prevenciji astme, nosnih polipa i gubitka mirisa.

Genetika

Razvoj astme vjerojatniji je u obiteljima u kojima je bolest već prisutna. Postoji niz gena povezanih s astmom koji su uglavnom odgovorni za razvoj imunološkog sustava, sintezu citokina (sekretornih proteina koji su uključeni u upalne reakcije i koje otpuštaju određene imunološke stanice) ili kontrolu drugih upalnih mehanizama. Ekspresija gena uvjetovana je i čimbenicima okoliša, kao i dobi djeteta koje je izloženo.

Okoliš

Pokazalo se da pušenje majke u trudnoći ili nakon poroda  povećava vjerojatnost razvoja astme kod djeteta. Ostali čimbenici  rizika uključuju virusne infekcije (posebno one koje uzrokuju upalu pluća ili bronhitis; najčešći su rinovirusi, RSV, virus gripe, parainfluenza virus i adenovirusi) u ranom djetinjstvu, zagađenje zraka te pojava atopije i preosjetljivosti na prehrambene i inhalacijske antigene.

Hladan i suh zrak, intenzivni mirisi i ubrzano disanje uslijed vježbanja ne uzrokuju astmu, već pokreću bronhospazam kod osobe s već postojećom bolešću. Kod osjetljivog pojedinca imunološki odgovor, kada je izložen tim okidačima, reagira pogoršanjem upale, što znači da se luči više sluzi i pojačava bronhospazam.

Patogeneza

U manjim dišnim putevima protok zraka regulira se uz pomoć glatkih mišića koji okružuju lumen dišnih puteva. Tijekom pogoršanja astme, upaljeni dišni putevi reagiraju na okidače iz okoline, što dovodi do kontrakcije tih mišića i izravnog ograničavanja ili čak prekida protoka zraka. Pored bronhikonstrikcije, tako sužene dišne puteve ometa i pojačano lučenje sluzi, što izaziva kašalj i druge respiratorne probleme. Zbog kronične prirode bolesti, astmu karakterizira oštećeni epitel, zadebljana bazalna membrana (s karakterističnom eozinofilnom infiltracijom) i hipertrofija glatkih mišića. Upalni proces uglavnom održavaju pomoćni T limfociti i ostale imunološke stanice koje proizvode upalne citokine (IL-4, IL-5, IL-13). Bronhospazam se može razriješiti spontano ili nakon terapije, a u oko 50% slučajeva postaje dio odgođenog odgovora, koji nastupa 3-12 sati nakon izvornog napada i očituje se ponovnom bronhokonstrikcijom i upalom.

U organizaciji Globalne inicijative za astmu (GINA) svake godine, prvog utorka u mjesecu maju, širom svijeta se obilježava Svjetski dan astme.

Tim povodom učenici IVb razreda pripremili su prezentaciju koja se može pogledati OVDJE