Godišnje se u SAD–u pojavljuje ~50.000 novih slučajeva melanoma, uzrokujući ~8000 smrtnih slučajeva. Incidencija mu se povećava brže nego ijednom drugom zloćudnom tumoru. Faktori rizika su izlaganje suncu, opterećena obiteljska anamneza, veliki broj melanocitnih nevusa te pojava lentigo maligna, veliki prirođeni melanocitni nevus i sindrom displastičnih nevusa. U crnaca je melanom rijedak.

Osobe s jednim ili više rođaka u 1. koljenu koji u anamnezi imaju melanom su u većoj opasnosti (i do 6–8 puta) od onih bez opterećene obiteljske anamneze.

Melanomi se također pojavljuju na sluznici usne šupljine i spolovila i na spojnici oka. Sluznični melanomi (osobito anorektalni) koji su česti u rasa osim bijele, imaju nepovoljnu prognozu.

Melanomi se razlikuju po veličini, obliku i boji (obično su pigmentirani) i sklonosti invaziji i metastaziranju. Tumor se može brzo proširiti, dovodeći do smrti za nekoliko mjeseci od postavljanja dijagnoze, no 5–godišnje izlječenje od ranih, vrlo površnih promjena iznosi skoro 100%. Stoga izlječenje ovisi o ranoj dijagnozi i ranom liječenju. Ovdje su opisana četiri glavna oblika melanoma.

Prognoza i liječenje

Kod tumora kožnog porijekla (ne melanoma CNS–a niti subungualnih melanoma) preživljenje ovisi o debljini tumora u trenutku postavljanja dijagnoze (vidi TBL. 128–1). Melanomi koji nastaju na sluznicama imaju lošu prognozu, premda se često u doba otkrivanja doimaju prilično ograničenima. Kad je jednom melanom metastazirao, 5–godišnje preživljenje iznosi ~10%.

Liječi se kirurškim odstranjenjem. Premda se o širini rubova raspravlja, većina stručnjaka se slaže da je kod promjena debljine <1 mm dovoljna lateralna širina nezahvaćene kože od 1 cm. Kod debljih promjena može biti potreban radikalniji kirurški zahvat i biopsija stražarskog limfnog čvora.

Metastatska bolest je u pravilu neoperabilna. Procjenjuje se vrijednost adjuvantnog liječenja, aktivne supresije klinički neuočljivih metastaza pomoću rekombinantnih modifikatora biološkog odgovora, osobito opsežno istraživanog interferona–α. Kod uznapredovalijih stadija se istražuju limfokinima aktivirane ubilačke stanice ili protutijela. Također se istražuje liječenje cjepivima.

Metastaze u mozak se mogu liječiti zračenjem, ali je odgovor slab.

Lentigo maligna melanom i lentigo maligna se obično liječe širokom lokalnom ekscizijom te, ako je potrebno, presađivanjem kože. Intenzivno liječenje zračenjem je puno slabije učinkovito. Preporučuje se rana ekscizija lentigo maligna—prije nego što je promjena velika; većina drugih načina liječenja, osim kontrolirane kriokirurgije, ne doseže dovoljno duboko u zahvaćene folikule, koje je potrebno odstraniti.

Prezentaciju napravili članovi sekcije Crveni križ koju možete pogledati OVDJE