Učenica IVa odjeljenja Nidela Čučuković pripremila rad posvećen svojoj domovini

Pitali su je: " A odakle dolaziš takva, poletna, usplahirena, poput vode čista i poput sna nestvarna?" Ona, kao da ne htjede priznati da je iz bajke izašla, zaustavi dah i pogleda ka nebu. Reče: "Moj je dom je svugdje gdje osjetim miris njenog vjetra i gdje vidim njeno nebo, tu gdje rijeke teku brže od vremena, gdje hljeb miriše iz svakog sokaka, gdje je si viđen i pozdravljen, gdje si dobrodošao i kao svoje dijete dočekan, gdje se susreću vjere i nacije, gdje su se ukrštala carstva, kuda su prošli svjetski vladari i odore im potrle krhku joj zemlju. Ja živim tu gdje smo svi djeca jedne majke. Živim ondje gdje su snovi gubljenje vremena, a život na javi poput majčinog zagrljaja. Eto, tu živim, gdje ćeš me opet naći za nekoliko godina i uvjeriti se u moje riječi." Pitaše je opet:"Kaži nam, onda, ime tog sna, da ga usnimo barem!" Nasmija se ona toplim osmijehom i reče:" Takvu, ne možete ni usnuti, ne možete ju naslikati, opjevati, opisati... Vidjeti ju možete da vam se oči ljepotom opiju, pa ih nježno zatvorite - da vam njeni pejzaži u srce puteve ucrtaju, kad vam duša poželi da joj se vratite. Zove se Bosna - lijepa, blaga, ponosita, no sama nije, nego sa njom pravo ka nebu strijemi  i Hercegovina - oštra i kamenita puta. Bosna i Hercegovina, mi je majkom zovemo i njeno ime na srce potpisujemo. Ovdje gdje nam je djedove i očeve sačuvala i sve prije njih i sve poslije njih. Ovdje sam vam ja rođena, negdje pod nekim nebom, negdje na nekoj travi, između svjetova, baš u ovoj Bosni, baš u ovoj Hercegovini

Sekcija Mlad kroz život i ekologija

prof. Omerhođić Sokolović Belma i 

prof. Zukanović Ilvana